1.
Na temelju prava Unije ili prava države članice kojem podliježu voditelj obrade podataka ili izvršitelj obrade zakonskom mjerom može se ograničiti opseg obveza i prava iz članaka od 12. do 22. i članka 34. te članka 5. ako te odredbe odgovaraju pravima i obvezama predviđenima u člancima od 12. do 22., ako se takvim ograničenjem poštuje bit temeljnih prava i sloboda te ono predstavlja nužnu i razmjernu mjeru u demokratskom društvu za zaštitu:
(a)
nacionalne sigurnosti;
(b)
obrane;
(c)
javne sigurnosti;
(d)
sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje;
(e)
drugih važnih ciljeva od općeg javnog interesa Unije ili države članice, osobito važnog gospodarskog ili financijskog interesa Unije ili države članice, što uključuje monetarna, proračunska i porezna pitanja, javno zdravstvo i socijalnu sigurnost;
(f)
zaštite neovisnosti pravosuđa i sudskih postupaka;
(g)
sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kršenja etike za regulirane struke;
(h)
funkcije praćenja, inspekcije ili regulatorne funkcije koja je, barem povremeno, povezana s izvršavanjem službene ovlasti u slučajevima iz točaka od (a) do (e) i točke (g);
(i)
zaštite ispitanika ili prava i sloboda drugih;
(j)
ostvarivanja potraživanja u građanskim sporovima.
2.
Osobito, svaka zakonodavna mjera iz stavka 1. sadrži posebne odredbe, prema potrebi, najmanje o:
(a)
svrhama obrade ili kategorijama obrade,
(b)
kategorijama osobnih podataka,
(c)
opsegu uvedenih ograničenja,
(d)
zaštitnim mjerama za sprečavanje zlouporabe ili nezakonitog pristupa ili prijenosa;
(e)
specifikaciji voditelja obrade ili kategorija voditeljâ obrade,
(f)
razdoblju pohrane i zaštitnim mjerama koje se mogu primijeniti uzimajući u obzir prirodu, opseg i svrhe obrade ili kategorije obrade;
(g)
rizicima za prava i slobode ispitanika; i
(h)
pravu ispitanika da budu obaviješteni o ograničenju, osim ako može biti štetno za svrhu tog ograničenja.