Rješavanje sporova pri Odboru

1. Kako bi se osigurala ispravna i dosljedna primjena ove Uredbe u pojedinačnim slučajevima, Odbor donosi obvezujuću odluku u sljedećim slučajevima:
(a) ako je, u slučaju iz članka 60. stavka 4., predmetno nadzorno tijelo podnijelo relevantan i obrazložen prigovor na nacrt odluke vodećeg tijela ili je vodeće tijelo odbilo takav prigovor kao nerelevantan ili neobrazložen. Obvezujuća odluka odnosi se na sva pitanja koja su predmet relevantnog i obrazloženog prigovora, a posebno na pitanje kršenja ove Uredbe;
(b) ako postoje oprečna stajališta oko toga koje je od predmetnih nadzornih tijela nadležno za glavni poslovni nastan;
(c) ako nadležno nadzorno tijelo ne zatraži mišljenje Odbora u slučaju navedenom u članku 64. stavku 1. ili ne uzme u obzir mišljenje Odbora dano u skladu s člankom 64. U tom slučaju svako predmetno nadzorno tijelo ili Komisija mogu o predmetu obavijestiti Odbor.
2. Odluka iz stavka 1. donosi se u roku od mjesec dana nakon što dvotrećinska većina članova Odbora uputi predmet. Taj se rok može produžiti za dodatnih mjesec dana, uzimajući u obzir složenost predmeta. Odluka iz stavka 1. obrazlaže se i upućuje vodećem nadzornom tijelu i svim predmetnim nadzornim tijelima te je za njih obvezujuća.
3. Ako Odbor ne može donijeti odluku u rokovima navedenim u stavku 2., odluku će donijeti u roku od dva tjedna nakon isteka drugog mjeseca iz stavka 2. natpolovičnom većinom članova Odbora. Ako su članovi Odbora podijeljenog mišljenja, odlučujući glas za donošenje odluke jest predsjednikov.
4. Predmetna nadzorna tijela ne donose odluku o predmetu upućenom Odboru u skladu sa stavkom 1. za vrijeme rokova navedenih u stavcima 2. i 3.
5. Predsjednik Odbora obavješćuje bez odlaganja zainteresirana nadzorna tijela o odluci iz stavka 1. O njoj obavješćuje Komisiju. Odluka se bez odlaganja objavljuje na internetskim stranicama Odbora nakon što je nadzorno tijelo priopćilo konačnu odluku iz stavka 7.
6. Vodeće nadzorno tijelo ili, ovisno o slučaju, nadzorno tijelo koje je zaprimilo pritužbu svoju konačnu odluku donosi na temelju odluke iz stavka 1. ovog članka bez nepotrebnog odlaganja i najkasnije mjesec dana nakon što je Odbor priopćio svoju odluku. Vodeće nadzorno tijelo ili, ovisno o slučaju, nadzorno tijelo koje je zaprimilo pritužbu, obavješćuje Odbor kojeg je dana svoju konačnu odluku priopćilo voditelju obrade ili izvršitelju obrade odnosno ispitaniku. Konačna odluka predmetnih nadzornih tijela donosi se pod uvjetima iz članka 60. stavaka 7., 8. i 9. U konačnoj odluci poziva se na odluku iz stavka 1. ovog članka i u njoj se navodi da se odluka iz tog stavka objavljuje na internetskim stranicama Odbora u skladu sa stavkom 5. ovog članka. Konačnoj odluci prilaže se odluka iz stavka 1. ovog članka.
(143) Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo pokrenuti postupak za poništenje odluka Odbora pred Sudom u skladu s uvjetima iz članka 263. UFEU-a. Kao primatelji takvih odluka, predmetna nadzorna tijela koja ih žele osporiti moraju pokrenuti postupak u roku od dva mjeseca od zaprimanja obavijesti o njima, u skladu s člankom 263. UFEU-a. Kada se odluke Odbora izravno odnose na pojedinog voditelja obrade, izvršitelja obrade ili podnositelja pritužbe, ta osoba može pokrenuti postupak za poništenje tih odluka u roku od dva mjeseca od njihove objave na internetskim stranicama Odbora, u skladu s člankom 263. UFEU-a. Ne dovodeći u pitanje to pravo u skladu s člankom 263. UFEU-a, svaka fizička ili pravna osoba trebala bi imati učinkovit pravni lijek pred nadležnim nacionalnim sudom protiv odluke nadzornog tijela koja proizvodi pravne učinke prema toj osobi. Takva odluka posebno se odnosi na provedbu istražnih, korektivnih i autorizacijskih ovlasti nadzornog tijela ili odbacivanje ili odbijanje pritužbi. Pravo na učinkovit pravni lijek međutim ne obuhvaća mjere nadzornih tijela koje nisu pravno obvezujuće poput mišljenja ili savjeta koja je dalo nadzorno tijelo. Postupci protiv nadzornog tijela trebali bi se pokrenuti pred sudovima države članice u kojoj nadzorno tijelo ima poslovni nastan te bi se trebali voditi u skladu s postupovnim pravom te države članice. Ti bi sudovi trebali imati punu nadležnost koja bi trebala obuhvaćati nadležnost za ispitivanje svih činjeničnih i pravnih pitanja bitnih za konkretni spor. Ako je nadzorno tijelo pritužbu odbilo ili odbacilo, podnositelj pritužbe može postupak pokrenuti pred sudovima iste države članice. U kontekstu pravnih lijekova povezanih s primjenom ove Uredbe, nacionalni sudovi koji smatraju odluku o određenom pitanju nužnom za donošenje presude, mogu, ili ako je riječ o slučaju iz članka 267. UFEU-a, moraju, zatražiti od Suda da donese odluku o prethodnim pitanjima u vezi s tumačenjem prava Unije, među ostalim i ove Uredbe. Nadalje, ako se odluka nadležnog tijela o primjeni odluke Odbora osporava pred nacionalnim sudom te je u pitanju valjanost odluke Odbora, taj nacionalni sud nije ovlašten proglasiti odluku Odbora nevaljanom, već, kad god odluku smatra nevaljanom, pitanje o valjanosti mora uputiti Sudu u skladu s člankom 267. UFEU-a kako ga tumači Sud. Međutim, nacionalni sud ne može uputiti pitanje o valjanosti odluke Odbora na zahtjev fizičke ili pravne osobe koja je imala priliku pokrenuti postupak za poništenje te odluke, ali to nije učinila u razdoblju utvrđenom u članku 263. UFEU-a, osobito ako se odluka izravno i pojedinačno odnosila na nju.