Pravo na učinkoviti pravni lijek protiv nadzornog tijela

1. Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili izvansudski pravni lijek, svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na učinkoviti pravni lijek protiv pravno obvezujuće odluke nekog nadzornog tijela koja se na nju odnosi.
2. Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili izvansudski pravni lijek svaki ispitanik ima pravo na učinkoviti pravni lijek ako nadzorno tijelo nadležno na temelju članaka 55. i 56. ne riješi pritužbu ili ne izvijesti ispitanika u roku od tri mjeseca o napretku ili ishodu pritužbe podnesene na temelju članka 77.
3. Postupci protiv nadzornog tijela vode se pred sudovima države članice u kojoj nadzorno tijelo ima poslovni nastan.
4. Ako je pokrenut postupak protiv odluke nadzornog tijela kojoj je prethodilo mišljenje ili odluka Odbora u okviru mehanizma konzistentnosti, nadzorno tijelo prosljeđuje to mišljenje ili odluku sudu.
(141) Svaki bi ispitanik trebao imati pravo podnijeti pritužbu jednom nadzornom tijelu, posebno u državi članici u kojoj ima uobičajeno boravište i imati pravo na učinkoviti pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje ako ispitanik smatra da su prekršena njegova prava iz ove Uredbe ili ako nadzorno tijelo ne postupi po pritužbi, djelomično ili u potpunosti odbaci ili odbije pritužbu ili ne djeluje kada je takvo djelovanje nužno radi zaštite prava ispitanika. Nakon pritužbe trebalo bi provesti istragu, podložno sudskom preispitivanju, u onoj mjeri u kojoj je to određenom slučaju prikladno. Nadzorno bi tijelo trebalo u razumnom roku izvijestiti ispitanika o napretku i ishodu pritužbe. Ako slučaj zahtijeva dodatnu istragu ili koordinaciju s drugim nadzornim tijelom, ispitaniku bi trebalo dati privremene informacije. Kako bi se olakšalo podnošenje pritužbi, svako nadzorno tijelo trebalo bi poduzeti mjere poput osiguranja obrasca za podnošenje pritužbe koji se može ispuniti i elektroničkim putem, ne isključujući ostala sredstva komunikacije.
(143) Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo pokrenuti postupak za poništenje odluka Odbora pred Sudom u skladu s uvjetima iz članka 263. UFEU-a. Kao primatelji takvih odluka, predmetna nadzorna tijela koja ih žele osporiti moraju pokrenuti postupak u roku od dva mjeseca od zaprimanja obavijesti o njima, u skladu s člankom 263. UFEU-a. Kada se odluke Odbora izravno odnose na pojedinog voditelja obrade, izvršitelja obrade ili podnositelja pritužbe, ta osoba može pokrenuti postupak za poništenje tih odluka u roku od dva mjeseca od njihove objave na internetskim stranicama Odbora, u skladu s člankom 263. UFEU-a. Ne dovodeći u pitanje to pravo u skladu s člankom 263. UFEU-a, svaka fizička ili pravna osoba trebala bi imati učinkovit pravni lijek pred nadležnim nacionalnim sudom protiv odluke nadzornog tijela koja proizvodi pravne učinke prema toj osobi. Takva odluka posebno se odnosi na provedbu istražnih, korektivnih i autorizacijskih ovlasti nadzornog tijela ili odbacivanje ili odbijanje pritužbi. Pravo na učinkovit pravni lijek međutim ne obuhvaća mjere nadzornih tijela koje nisu pravno obvezujuće poput mišljenja ili savjeta koja je dalo nadzorno tijelo. Postupci protiv nadzornog tijela trebali bi se pokrenuti pred sudovima države članice u kojoj nadzorno tijelo ima poslovni nastan te bi se trebali voditi u skladu s postupovnim pravom te države članice. Ti bi sudovi trebali imati punu nadležnost koja bi trebala obuhvaćati nadležnost za ispitivanje svih činjeničnih i pravnih pitanja bitnih za konkretni spor. Ako je nadzorno tijelo pritužbu odbilo ili odbacilo, podnositelj pritužbe može postupak pokrenuti pred sudovima iste države članice. U kontekstu pravnih lijekova povezanih s primjenom ove Uredbe, nacionalni sudovi koji smatraju odluku o određenom pitanju nužnom za donošenje presude, mogu, ili ako je riječ o slučaju iz članka 267. UFEU-a, moraju, zatražiti od Suda da donese odluku o prethodnim pitanjima u vezi s tumačenjem prava Unije, među ostalim i ove Uredbe. Nadalje, ako se odluka nadležnog tijela o primjeni odluke Odbora osporava pred nacionalnim sudom te je u pitanju valjanost odluke Odbora, taj nacionalni sud nije ovlašten proglasiti odluku Odbora nevaljanom, već, kad god odluku smatra nevaljanom, pitanje o valjanosti mora uputiti Sudu u skladu s člankom 267. UFEU-a kako ga tumači Sud. Međutim, nacionalni sud ne može uputiti pitanje o valjanosti odluke Odbora na zahtjev fizičke ili pravne osobe koja je imala priliku pokrenuti postupak za poništenje te odluke, ali to nije učinila u razdoblju utvrđenom u članku 263. UFEU-a, osobito ako se odluka izravno i pojedinačno odnosila na nju.