Neke treće zemlje donose zakone, propise i druge pravne akte radi izravne regulacije aktivnosti obrade fizičkih i pravnih osoba pod jurisdikcijom država članica. To može uključivati presude sudova ili odluke upravnih tijela u trećim zemljama kojima se od voditelja obrade ili izvršitelja obrade traži prijenos ili otkrivanje osobnih podataka i koje se ne temelje na međunarodnom sporazumu, poput ugovora o uzajamnoj pravnoj pomoći, koji vrijede između treće zemlje koja je podnijela zahtjev i Unije ili države članice. Izvanteritorijalna primjena tih zakona, propisa i drugih pravnih akata može predstavljati kršenje međunarodnog prava i može ometati postizanje zaštite pojedinaca koja se ovom Uredbom osigurava u Uniji. Prijenosi bi se smjeli dopustiti samo ako su ispunjeni uvjeti ove Uredbe za prijenos u treće zemlje. Ovo može, među ostalim, biti slučaj kada je otkrivanje nužno iz važnih razloga javnog interesa priznatog pravom Unije ili pravom države članice koje se primjenjuje na voditelja obrade.